NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ JE KRVAVA RAK RANA

NA IZBORE SA POKRETOM "ŠTIT" 2011. GODINE HOĆEMO LI DIGNUTI SVOJ GLAS ILI ĆEMO I DALJE ŠUTITI? Nezaposlenih osoba u Bjelovaru je sve više, dok u Hrvatskoj je čak 500.000 (tisuća) radno sposobnih ljudi bez posla, uključujući i one koji rade,

29.07.2018.

BRANKO STOJKOVIĆ, pripadnik ZNG-a Bjelovarske vojne postrojbe

ISTINA NAKON 23 GODINE O IZDAJI U KUSONJIMA 08. RUJNA 1991. GODINE TEŠKE OPTUŽBE: ‘Pobijeni branitelji iz Kusonja su izdani… Nahranili su ih i nenaoružane poslali u smrt, a ja znam tko je to učinio!’ “Klasična “sačekuša”. Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče… Nisu se imali s čim boriti… Pobili su ih kao glinene golubove”, tvrdi Branko Stojković, branitelj koji je bio na listi za odlazak u Kusonje Svake godine u ovo vrijeme prisjećamo se mučkih ubojstava 20-torice hrvatskih branitelja u selu Kusonje. U čast ovim žrtvama napravljen je film, a da su uistinu žrtve, i to one prodane, doznajemo od Branka Stojkovića, tadašnjeg bjelovarskog branitelja koji se i sam našao na spisku za odlazak u akciju Kusonje. Spisak se, kaže, sastojao od 50 ljudi, ali su “nepodobni” izbrisani: - Pod nepodobne, smatrali su one koji su razmišljali svojom glavom. Naravno da mi nije bilo pravo što “tajnu akciju” koja se planirala i uvježbavala četiri tjedna prije masakra, gleda cijeli grad! O toj akciji čak su govorili i mediji, npr. bjelovarski radio. Što se tiče samih priprema, one su sasvim javno održavane u dvorištu bivšeg SUP-a koji je tada pretvoren u stožer teritorijalne obrane. Glavni šef tog štaba bio je Stjepan Budinski, bivši član Saveza komunista i djelatnik JNA, a obuku je držao Stjepan Ivanić, major bivše JNA. Dakle, ljudi vrlo dobro upućeni u strategiju i tadašnje prilike. Ivanić nas je postrojio u tom dvorištu i probrao ljude koji su prikladni za odlazak u Kusonje. Odlučeno je da u akciju idu 4 grupe po 5 ljudi, i to oni koji su se međusobno dobro poznavali. Nije mi bilo jasno niti zašto se ide u Kusonje koje su bile potpuno nevažne, svega par običnih kuća, dakle, o nekakvim četničkim uporištima ni govora. Bio sam među prvima koji su obukli uniformu i želio sam se boriti za čistu, pravu stvar. Međutim, proglasili su me nepodobnim, suradnikom KOS-a, antihrvatom i tko zna čim sve ne i nas nekolicinu maknuli sa popisa za akciju Kusonje – kaže Stojković i u nastavku objašnjava zašto “njegova istina” o Kusonjama ne može već više od dvadeset godina ugledati svijetlo dana: - Mučno mi je kad gledam vijence i svijeće svake obljetnice, jer oni koji o mojim pobijenim suborcima sada pričaju herojske priče, kumovali su njihovoj smrti. Ti dečki su prije odlaska na teren dobili samo uniforme, ali ne i oružje. Priče kako su tamo otišli borbenim vozilom i dobro naoružani su lažne. Ja sam ih otpratio, otišli su autobusom Čazmatransa, naoružani samo lovačkim oružjem. Pitao sam pokojnog Maria Posarića “pa, čovječe, gdje ti je oružje?” Kazao mi je da je uzeo očev vojni karabin… Markić Tadija ponio je pun ruksag bombi “fitiljača”… S tim u borbu? Naročito me boli to što su prije akcije odvedeni u hotel Central na ručak. Nahranili su ih, pa poslali u sigurnu smrt – doznajemo od Stojkovića koji tvrdi da njegovi suborci nisu upali u četničku klopku: - Ni slučajno. Pobijeni su modernim oružjem koju je tada imala JNA, dakle, oni su ih pobili. Sve je dio plana… U to vrijeme, vrhovni zapovijednik JNA bio je Stipe Mesić koji je sjedio na dvije stolice. On je to morao i mogao spriječiti. Ali, ne krivim samo njega – objašnjava Stojković i iznosi teške optužbe: - Lista poginulih je lažna. Poginulo je 18, a ne 20 branitelja. Dvojica koja su preživjela su rođaci, Luka i Stipo Pranjić. Oni su se nakon masakra izgubili i nitko ih nije vidio sve do pada vojarne u Bjelovaru. To je zato jer su bili u milosti svojih zapovijednika i nadređenih, sve redom bivših Titovih učenika. Znam da ih je spasio Mile Ćuk, bivši načelnik SZUP-a koji je već ‘92. postao general za kojeg se zna da je “koketirao” sa JNA i KOS-om. On je šogor preživjelog Stipe Pranjića. Gore spomenute Stjepana Budinskog te Stjepana Ivanića također, smatram vrlo odgovornim za slanje tih, gotovo nenaoružanih ljudi, u smrt. Želim naglasiti kako su umjesto ove dvojice preživjelih, podmetnuta i sahranjena dva leša potuno nepoznatih ljudi. Općenito gledano, Kusonje se nisu trebale dogoditi, jer u njima ni prije, ali ni poslije tog pokolja nije bilo ratnih djelovanja. Ta njihova jedinica najnormalnije je prošla kroz okupirani Pakrac i nitko ih nije dirao. A onda su došli u Kusonje gdje su ih čekali u svojevrsnom tunelu, s lijeve i desne strane su brda… Opkolili su ih sa svih strana, satjerali u tu kuću i pobili ih. Klasična “sačekuša”. Priče o velikom otporu naših dečki su samo priče… Nisu se imali s čim boriti… Pobili su ih kao glinene golubove. Želim i da javnost zna kako sam iste večeri okupio ljude u želji da odemo do mjesta krvoprolića, međutim, Budinski mi je slagao da je tamo poslao specijalce iz Lučkog! I sami znate, pronađeni su u grobnici nakon četiri mjeseca… Zbog ove izdaje koju godinama pokušavam objelodaniti stalno sam u nevolji i napadaju me sa svih strana. Čak me i preživjeli Pranjić pokušao ubiti pištoljem, policija zna sve o tome. Sve je bio plan ratnih mešetara, bilo im je samo do izazivanja kaosa i uzimanja ratnog plijena. Mi, koji u tome nismo sudjelovali, već godinama smo meta – podijelio je s nama Stojković koji na datum obljetnice masakra u Kusonjama, uz tugovanje za svojim suborcima, slavi svoj novi rođendan i koji se, kako kaže, ne miri s činjenicom da nije jedini upoznat s detaljima ove tragične, ratne priče: - Šute jer su potkupljeni. Mirovine, stanovi, sve je to zataškalo činjenicu da smo žrtvovali svoje ljude. I meni su nudili lažnu mirovinu, ali odbio sam – završio je svoju stranu priče Branko Stojković. Izvor: Dnevno.hr www.dnevno.hr Snježana Vučković

29.07.2018.

TRI BIVŠA OFICIRA JNA (BUDINSKI, IVANIĆ I ŠTIMAC) VODILA SU GLAVNU POBUNU I REVOLUCIJU U BJELOVARU, 1991. GODINE ZA (OVAKVU "CRVENU" HRVATSKU) ŠTO SAD JE IMAMO.

TKO JE VODIO RAT ZA HRVATSKU?! (1) Stjepan Budinski (bivši oficir i KOS-ovac) je bio zapovjednik obrane Bjelovara, on je kriv za mnoga stradanja ljudi na bjelovarskom području, i ratna zbivanja u tkz. "Domovinskome ratu". On je odgovoran za selo Kusonje, kada je poginulo 18 hrvatskih branitelja - dva su ostala živa, a oni su rođaci od Mile Ćuka. Kako Budinskoga nije sram dolaziti na komemoraciju poginulim hrvatskim braniteljima u Kusonjama nedaleko Pakraca, kad je znao kuda ih šalje. Kada se takav čovjek pojavi u Kusonjama na obilježavanju na sjećanje branitelja, onda je to uvreda za prave branitelje i Hrvatski narod, koji je sad postao manjina u ovakvoj imaginarnoj Hrvatskoj. Drugi odgovorni čovjek je Jure Šimić, šef Krizni štab Bjelovar, jer poginuli branitelji (koji upali su u klopku) svojom žrtvom nisu ostvarili samostalnu Hrvatsku, koja danas sliči na sve - samo ne na pravno uređenu državu. Nikako da ih se riješimo; tih bivše-sadašnjih okupatora iz sistema SFR-Jugoslavije. Onda im je bilo dobro i sada im je dobro... Stjepan Budinskog, predsjednik je Odbora za branitelje koji je zbog "lažnih" ratnih zasluga svojedobno proglašen i počasnim građaninom Grada Bjelovara. To je dokaz da našim gradom Bjelovarom vladaju "moralne nakaze" koje imaju ulogu da uhljebljuju sve svoje ljude... Postrojba A-satnije Zbora narodne garde osnovana je 10. lipnja 1991. godine. Ratni zapovjednik te postrojbe je bio brigadir Stjepan Ivanić, bivši oficir - major JNA. A Stipo Pranjić je bio - zapovjednik "A" satnije 1o5. brigade Bjelovar, koji je ostao živ sa svojim bratićem Lukom Pranjić, u selu Kusonje, kada je poginulo u zasjedi 18 branitelja iz Bjelovara. Kakvu danas ti ljudi imaju ulogu? Stanko Štimac (bivši oficir JNA) uhljebio se je u upravu BBŽa, i to nam je "naša borba" dala. Ne može naše društvo nikuda dok se ne riješimo takvih ljudi: izdajnika i ratnih profitera, krivaca za dogovoreni i planirani rat na štetu naroda. Sada će opet 8. rujna 2016. godine, izmišljati lažne govore na godišnjoj komemoraciji u selu Kusonjama kako su na ratištu u zapadnu Slavoniju, kod grada Pakraca, 18 (osamnaest) pripadnika ZNG-a postale su žrtve srbo-četničkog agresora u selu Kusonje, 8. rujna 1991. godine. Nitko ne želi reći pravu istinu, pa čak ni predsjednik Udruge A-satnije ZNG-a Bjelovara Branko Budić. Da oružje i mehanizacija u Kusonjima su bili od JNA. Gradonačelnik Grada Bjelovara Antun Korušec u svom govoru je rekao na takvim svečanostima - da se naši mladi ne sjećaju vremena kada je trećina Hrvatske bila okupirana, i kako je krvavi rat progutao mnoge ljude i materijalna dobra... Činjenica je da danas mladi masovno napuštaju ovakvu Hrvatsku, i odlaze van u inozemstvo.. Jer svi oni više od 20-tak godina ih lažu.. U Hrvatskoj danas ima preko 150.000 lažnih invalida "Domovinskoga rata", i oni su "rak i rana" za naše društvo. Tko će naraditi za njihove lažne mirovine svakoga mjeseca. Priče o izmišljenom neprijatelju su lažne... Naš pravi i najveći neprijatelji su samoj jezgri - ove lažne države. Josip Trogrlić - Jozo je bio omladinski sekretar u vrijeme CK-SKJ u Hrgovljanima, on poslije je postao zapovjednik voda specijalne policije "Omega" iz Bjelovara. Te, je isto bio vezan jedno vrijeme za HV-e, i mjesto načelnika vojne službe SIS-a. Pogledajte tko sve vodi razne udruge branitelja: "Hrvatski ratni veterani" Nenad Šantalab i Davor Zimski i Goran Tudić. Oni troše od ovoga siromašnoga i nezaposlenog društva financijska sredstva. Što radi Udruga Hrvatski ratni veterani BBŽ-a od Denisa Majcena? Imamo inflaciju udruga i stranaka koje brane svoje interese i privilegije... Protiv diverzantska satnija Bjelovar, od Siniše Bačekovića i Udruga HBL PTSP- a Grada Bjelovara, oboljelih - koju vodi Željko Nesek - Zebra, to su "fikus" udruge. Ljudi dragi,kamo to ide "Lijepa nasa" s ovakvim ljudima i razmišljanjima?Nigdje kulturnog događaja niti pravog razmišljanja samo podmetenja,i laganja i gomila gluposti, bez odgovornosti .. Nekakvih informacija nema bez pokrića, a zapravo se toliko toga ne zna. Netko nešto "izvali" i onda se svi drže toga kao pijan plota. Zapravo smo primitivni i nismo zaslužili bolje nego sto imamo. Bivši UDB-aši i milicajci su predsjednici ratnih udruga. Prvi hrvatski redarstvenik Kluba Bjelovar, vodi Zdenko Radić, koji je osumnjičeni za ratne zločine. Ako su nas takvi ljudi vodili i još uvijek vode a radili su u ONO i DSZ,-u onda znam tko nas je izdao i uništio. Likovi iz doba komunizma Antun Pečulija - sekretar za Obranu Bjelovar. I vojni referent JNA i ZNG-a Zlatko Kratzl. A da se ne govori o Josipu Hajdinjaku - načelniku Policijske uprave Bjelovar, i njegovom zamjeniku Luki Markešiću, iz Žabjaka kod Rovišća. Kada su Rovišćanska i Hrgovljanska skupina s dinamitom porušila 1006 kuća i objekata u našemu kraju, i učinili razna ubojstva... Sve je to ostalo ne sankcionirano... Na to bi možda imao nešto reći i Jozo Kelava - voditelj zaštite sigurnosti u medecinskom centru Bjelovar, jer taamo su bili dopremani mrtvi ljudi u mrtvačnicu, auto garažu i druge prostore... Kao sve se je to brzo zaboravilo.... Miroslav Jezerčić - zapovjednik Operativne zone Bjelovar, tada je spavao i imao je svoj štab u "Hotelu Central", gdje ga je čuvala vojna policija.. Iz kuhinje toga hotela hranila se je garda... Danas su vlasnici hotela "Central" bivši bankar Petar i Vesna Radaković, lojalni hrvatski srbi... Za sva ova nečista i urotnička događanja možemo zahvaliti i ovim "likovima": Zdravku Hegedu - načelniku Vojne policije i SIS-a Bjelovar, časniku HV-a Josipu Beljanu, Mati Šipraku - zapovjedniku 55. samostalnog bataljuna Bjelovar, i drugim njihovim podanicima,., Jakovu Ćoriću i Udrugi 100% HRVI 1. Skupine, Draženu Kokotiću, koji statiraju, a neki od njih postali su " mali tajkunčići". U svojoj knjizi kaže: Mato Ćurak, "Mi smo htjeli. Domovinski rat", a on ne kaže - što se je iz toga sve svega izrodilo? I ja sam htio "Domovinski rat" ali ne takav. Odgovorni članovi ratnoga kriznog štaba bili su: Ivan Srnec, Miralem Alečković, Pavao Šola - Pave i pokojni gradonačelnik Stanislav Pavlić. Realno se upitajmo što nakon 20-tak godina rata nam treba u Hrvatskoj, 40.000 raznih vojnih i policijskih udruga, i koja je njihova svrha. Tko su u Bjelovaru ove udruge: "Udruga 105.brigade Bjelovar" (Mirko Antolić), "Udruga Albanaca branitelja Hrvatske u Dom.ratu" (Hajdar Dodaj), "Udruga djece poginulih i nestalih Hrvatskih.branitelja" (Andrea Posarić), "Udruga drag.i veterana Klub BARUTANA" (Željko Šimić), "Udruga dragovoljaca i veterana Dom. rata (Žarko Čanađija), "Udruga hrv.bran Hrvatske elektroprivrede" (Darko Vlašić), "Udruga HB hrvatskih željeznica" (Siniša Ružičić), "Udruga HVIDRA Bjelovar" (Željko Dragašević); "Udruga Obitelji branitelja PTSP-a BBŽ" (Mirko Tukerić), "Udruga obitelji pog. hrv.branitelja 91.-93. Kusonje" (Zorica Posarić), "Udruga Policijskih ratnih veterana Dom.rata" (Darko Kenig), "Udruga pripadnika PDS-e Bjelovar" (Dragutin Novaković), "Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja" (Vinko Pervan), "Udruga SJP Omege" (Zoran Maras), "Udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja" (Ivanka Mesarek), Udruga veterana ZMIN-a "Šišmiš" (Išam Gadžo), "Udruga ZNG A satnije Bjelovar" (Branko Budić), "UHDDR BBŽ-a" (Stipe Šola), "Zajednica udruga HVIDR-A BBŽ" (Mladen Marinković), itd. Ne volim partizanski i komunistički NOB i SUBNOR, moram priznati i oni su bili vjerodostojniji od ovih svih udruga. Iako je sve to isto. Prema Odluci o osnivanju kriznih štabova u Republici Hrvatskoj, bili su glavni (pokojni) predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i Josip Manolić - Joža, šef tajne službe SZUP-a. (Ureda za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske.) Slijedi nastavak... ŠTIT - BJELOVAR BRANKO STOJKOVIĆ 0958148290 (Tel/mob.)

NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ JE KRVAVA RAK RANA
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
385851

Powered by Blogger.ba